Jedinstvena mreža, koju čine tri svjetska meteorološka centra, 34 regionalna specijalizirana meterološka centra i 185 zemaljskih ili nacionalnih meteoroloških centara, skuplja, obrađuje i razmjenjuje oko 15 milijuna znakovnih informacija na dan i izrađuje 2000 vremenskih karata.  WMO je već 1975. izdao prvu znanstvenu objavu o promjenama ozonske ovojnice koja je bila preteča Bečkoj konvenciji, Montrealskom protokolu i njegovim naknadnim dopunama.

Upravo su podaci iz mreža posebnih meteorološko-ekologijskih postaja za mjerenje ozona, stakleničkih plinova i aerosola omogućili WMO-u, u posljednjoj četvrtini 19. stoljeća, uzbunjivanje svjetske javnosti o mogućim, umjetno izazvanim globalnim promjenama klime. Na poticaj Prve svjetske konferencije o klimi, održane 1976., tri godine kasnije ustanovljen je izvanredno važan Svjetski klimatski program.

Svjetska meteorološka organizacija, u suradnji s nacionalnim meteorološkim i hidrološkim službama, ima veliki udio u osiguranju hrane za svjetsko pučanstvo, kao i za zadovoljavanje zahtjeva za slatkom vodom kućanstava, poljodjelstva, industrije i drugog.

Hrvatska je od osnutka WMO-a surađivala s tom organizacijom, a nakon stjecanja samostalnosti i sama se učlanila u WMO u studenome 1992.

Vremenska prognoza je predviđanje vremenskih uvjeta nekog područja. Vremenske prilike označavaju stanje u Zemljinoj atmosferi i promjenama u njoj, a grana znanosti koja proučava promjenu vremenskih prilika (oborine, oluje, tornada, cikloni …) zove se meteorologija. Postoji više grana meteorologije (biometeorologija, klimatologija, agrometeorologija, itd.), a ona koja se bavi proučavanjem istodobnih stanja atmosfere i zakonitosti meteoroloških procesa na širokom području a radi prognoze vremena zove se sinoptička meteorologija.

Nekada se promatralo nebo i ponašanje biljaka i životinja da bi se saznalo kakvo će vrijeme biti. Danas se za prognoziranje vremena svakodnevno prikupljaju podaci iz meteoroloških postaja s prilično velikog područja. Meteorološke postaje su opremljene termometrima, higrometrima, anemometrina, menzurama i živinim barometrima.
Podaci se prikupljaju iz više od 8 000 meteoroloških postaja na kopnu, brodova, zrakoplova, balona, naftnih platformi i meteoroloških satelita, te se svaka tri sata šalju u 13 glavnih meteoroloških središta Svjetske meteorološke organizacije, gdje se pohranjuju u računala, a meteorolozi na temelju njih rade vremenske prognoze.

Na temelju tih podataka se dobiva regionalna i globalna prognoza koja se pošalje u nacionalne meteorološke centre. Kombinacijom nacionalne prognoze, koja nastaje mjerenjem nacionalnih meteorologa,sa regionalnom i globalnom, stvara se prognoza za pojedinu zemlju.

Prognoza vremena može biti kratkoročna i dugoročna. Pouzdanost prognoza je manja što je prognostičko razdoblje duže. Dugoročna prognoza je prognoza dva tjedan unaprijed i njome se točno može predvidjeti opća meteorološka situacija. Kratkoročna prognoza je prognoza za dva-tri dana unaprijed i točna je u 90% slučajeva.