Epidemija je, dakle, pojavljivanje bolesti u više ljudi, dok je pandemija pojavnost i proširenost bolesti na više kontinenata ili na cijelom svijetu, što je slučaj i s novom vrstom gripe.
Od 1510. zabilježena je 31 pandemija i oko 300 epidemija, a neke od njih su bile i s milijunima umrlih ljudi. Prosječni interval pandemije je bio oko 24 godine. U zadnjem stoljeću su se dogodile 3 velike pandemije:

Obzirom da je od zadnje pandemije prošlo oko 40ak godina, sve izvjesnije je bilo da će se uskoro pojaviti nova.

Novi virus ima sve karakteristike koje su ga i učinile pandemijskim, tj. posve je novi, prenosi se s čovjeka na čovjeka, uzrokuje bolest, te se širi  na mnoga područja, do sada na više od 70 zemalja. Međutim niti jedna europska zemlja dok pišem tekst nije intenzivnije zahvaćena novom pandemijom, pa tako niti Hrvatska. Za razliku od ove pandemije, prošli virus A/H5N1, nazvan i ptičja gripa, na sreću nikada nije poprimila karakteristike pandemije jer nije imala mogućnost  lakog prijenosa sa čovjeka na čovjeka, dok mu je smrtnost bila jako visoka, oko 63% zaraženih.

Klinička slika nove pandemije zapravo je ista kao i klasične gripe. Inkubacija je kratka, 1-2 dana. Početak je nagao, praćen visokom temperaturom, glavoboljom, bolovima u mišićima, naročito nogu i leđa, te bolest zglobova. Osobe imaju osjećaj skoro potpune klonulosti, nemoći, gubitak apetita i mučnine, neki su i dezorijentirani, pospani i smeteni. Često se javlja povraćanje i proljev, naročito u male dijece. Prva dva dana obično nema simptoma sa strane dišnog sustava, a oni obično počinju sa osjećajem stezanja i pečenja u nosu i ždrijelu, te žarenjem iza prsne kosti. Pojavljuje se i suhi kašalj, rjeđe promuklost, te upala spojnice oka (konjuktivitis). Tek pred kraj nastaje kihanje, te kašalj postaje produktivan. Svi simptomi traju oko 4-5 dana.

Tako opisani, potpuno razvijeni oblik se javlja kod osoba koje ranije nisu preboljele gripu, a to su obično djeca i mladež. Najčešća je komplikacija gripe upala pluća koja se kod klasične gripe javlja u oko 10% slučajeva, i koja je tada kod osoba smanjene imunosti i najčešći uzrok smrti. Međutim kod nove pandemije svi navedeni simptomi su puno blaži, te je postotak komplikacija puno manji.

Postoje tri osnovne vrste virusa gripe. To su tipovi A, B i C. Virus tipa C se nikada ne mijenja, dok se tip B mijenja ali vrlo rijetko. Virus tipa A je najpodložniji promjenama i upravo je nova gripa podtip virusa A. Dva osnovna antigena virusu gripe su hemaglutinin(H), te neuraminidaza(N). Međutim to nisu i svi  antigeni koje tip A posjeduje, tako da čak i novu gripu A/H1N1 ne određuju samo navedeni  antigeni, nego još neki  koji taj soj (podvrstu) razlikuju od ptičjeg A/H1N1, svinjskog A/H1N1, ili npr. humanog A/H1N1 iz 1976. koji se pojavio u američkoj vojnoj bazi Fort Dix, međutim ta epidemija nikada nije prešla granicu navedene baze.

Novi virus nastao je preslagivanjem (engl.reasortment) čak 4 vrste virusa A/H1N1 (2 svinjska, 1 ptičijeg, te jednog humanog) i sve to u organizmu svinje. I zato se u početku stvorio naziv svinjska gripa, premda se virus uopće ne prenosi sa svinje na čovjeka, nego sa čovjeka na čovjeka. Novonastali virus A/H1N1 samo je jedanput preskočio  barijeru vrste koja je karakteristična za virus influence, prešao je na čovjeka, te sada lagano prelazi sa čovjeka na čovjeka. Po mjestu prve pojave virusa bolest se naziva i meksička ili sjevernoamerička gripa. Za mnoge je naziv svinjska gripa bio neprihvatljiv, a niti Meksiko se nije zalagao da zadrži naziv po svojoj zemlji pa se sada iskristalizirao naziv nova gripa ili influenca A/H1N1.

Od nove gripe najčešće obolijevaju mladi između 20 i 40 godina i to iz bar četiri razloga. Prvo jer se samo kod starije djece i mlađih ljudi prezentira simptomima karakerističnim za gripu, za razliku od male djece i starijih osoba, kod kojih se ne koristi toliko često laboratorijska dijagnostika nove gripe.  Zatim većina registriranih bolesnika van Sjeverne Amerike je bolest stekla nakon putovanja u to područje, a normalno je da puno češće putuje mlađa nego starija populacija. Nadalje mora se znati da je Meksiko kao zemlja s najviše zaraženih  osoba veliko područje u razvitku i da je inače tamo prisutna mlada populacija u velikom postotku. Kao zadnji razlog, vrlo je vjerojatno da starija populacija ima neki stupanj unakrsno zaštitne imunosti od ranije preboljelih epizoda gripe.

Zadnjih 8 godina čovječanstvo posjeduje dosta učinkovite antivirusne lijekove. To su tzv. inhibitori neuraminidaze, tj. deaktivatori djelovanja jednog proteina u zidu virusa zaduženog za dijeljenje staničnog zida, i širenje virusa iz jedne u drugu stanicu. Ti lijekovi, između ostalog služe za ublažavanje prvog vala pandemije dok cjepivo ne postane dostupno. Postoje dva osnovna antivirusna  lijeka: zanamivir (Relenza), te oseltamir (Tamiflu). Prijašnji lijekovi (rimantadin, amantadin) su već odavno napušteni zbog razvoja virusne rezistencije na njih, te radi svoje neurotoksičnosti.

Glavni problem kod novih antivirusnih lijekova je taj što ih treba primjenjivati već prvi dan nakon pojave simptoma, dakle učinkoviti su samo u prva dva dana bolesti, a terapija njima traje ukupno 5 dana. Obzirom da u  početku gripa nije teška bolest, novi lijekovi nisu našli širu primjenu u liječenju ili njenom spriječavanju. Osim toga za spriječavanje epidemije bi lijekove trebalo uzimati konstantno dok traje epidemija, tj.mjesecima, a to je skupo i nepraktično. Dakle građani ne bi trebali sami kupovati i čuvati antivirusne lijekove. Antivirusne lijekove će država sama dodijeliti i ordinirati najugroženijim skupinama, ukoliko to bude bilo potrebno.

Epidemiolozi kažu da je ove godine gripa stigla ranije u Hrvatsku te se njezin vrhunac očekuje u siječnju, a ne zna se hoće li biti više oboljelih nego prošle godine kada ih je bilo 58.000.

Cjepivo za novu gripu je proizvedeno i testirano po svim standardima svjetske zdravstvene organizacije za registraciju cjepiva, a nuspojave su identične onima sa sezonskim cjepivom koje koristimo svake godine. Problem kod novog cjepiva je što ga na tržištu nema dovoljno, obzirom da se proizvodi na oplođenim kokošjim jajima, a za svaku dozu potrebno je jedno jaje (zbog toga se osobe alergične na jaja ne mogu cijepiti).

Važno je naglasiti da je nova gripa čak i blažih simptoma nego sezonska te većina pacijenata ne treba nikakvu liječničku pomoć.  Prema tome će i lijekovi biti potrebni samo najugroženijima, a za njih trenutno ima dosta lijekova.

Po svemu sudeći cijepiti bi se trebale samo najugroženije populacijske skupine tj. osobe starije od 65 godina, kronični bolesnici, trudnice,  djeca iznad 6 mjeseci života i zdravstveni djelatnici,  međutim navedene skupine nisu u potpunosti još definirane i određene.

Postoje tri moguća scenarija za pandemijsku gripu: Prvi je da virus izgubi svoju agresivnost i patogenost, točno kao što se desilo prije par godina s virusom SARS-a. Drugi je najvjerojatniji, a to je da će virusi i dalje uzrokovati bolest na širem području, ali će bolest biti slična ili blaža sezonskoj gripi te će osobe stvoriti imunost nakon preboljenja ili cijepljenja. Treća varijanta je najmanje moguća, a uključuje daljnje rekombinacije promjene virusa koje bi onda izazvale teže bolesti i komplikacije.

Po svemu navedenom vidljivo je da je Hrvatska u potpunosti spremna na novu gripu, te ne postoji bilo kakav razlog za širenje panike, ne samo zbog bolesti koja je očigledno blaga nego i radi kvalitetno ustrojenog organiziranog i koordiniranog javnozdravstvenog i bolničkog sustava te primarne zdravstvene zaštite koja će ipak najvećim djelom liječiti zaražene. 

Dinko Kolarić, dr.med.
 

izvor: http://www.skole.hr