Dakle, nije važno samo kakvu hranu dijete jede, već je i izrazito važno s čime ga "hranimo" putem medija. Ono s čime hranimo djetetov um jednako je važno onome čime hranimo njegovo tijelo.

Utjecaj medija na djecu može imati dva različita efekta - ili je poticajni ili je "otrovan". Na roditeljima je i važna uloga usmjeravanja djece na ispravno korištenje medija, odnosno kad dijete još nije svjesno, potrebno je izdvojiti sadržaje koje bi mogli naštetiti njegovu psihičkom razvoju.

Dijete se u današnjem premreženom svijetu nalazi u između televizije, interneta, mobitela, tableta i video igrica koji se stalno nameću s novim sadržajima. Tehnologija koju djeca koriste gotovo da se može izjednačiti sa zrakom koji udišu i vodom koju piju. Neizbježna je i gotovo neophodna za funkcioniranje, a s druge strane je puna raznih neprimjerenih sadržaja koji tako vrebaju sa svih strana.

Kroz godine očekivana je još veća ekspanzija medija kao i njihova ponuda. Brojni roditelji bi najradije, u osjećaju nemoći, izbacili kroz prozor mobitele ili laptope, no to svakako nije rješenje. S druge strane, mediji nam donose i brojne pozitivne primjere, educiraju, savjetuju i dijele iskustva zajednice. Ali kroz sve to prožete su brojne zamke koje vrebaju na fizičko, mentalno i društveno zdravlje i razvoj djece.

Dječji mozak u ranoj dobi je iznimno povodljiv i upija sve što vidi i čuje. S obzirom na to da dijete nije u stanju razlučiti ispravno od neispravnog, ono uzima ispravnim sve što je vidjelo ili čulo, neovisno da li je riječ o edukativnoj emisiji ili o reportaži u vijestima s nekog krvavog ratišta. Gledanje neprimjerenih scena nikako ne može koristiti zdravom i uravnoteženom razvoju djeteta.

Također, dječji mozak u predtinejdžerskoj fazi poprilično je ranjiv i nestabilan te utjecaj medija posebno na djevojčice i njihovu nesigurnost u vlastito tijelo može biti ogroman. Korporacije koje putem reklama pronalaze nova tržišta, od djece pod svaku cijenu pokušavaju stvoriti novu bazu potrošača iako za neke proizvode još nisu ni dovoljno narasli, no poruka je već negdje duboka usađena u njihovu podsvijest.

Djeca provode sate i sate koristeći medije i upijajući njihove sadržaje. Na roditeljima je da se pobrinu o vrsti sadržaja koje dopire do djece. Mediji su toliko rašireni da ih gotovo više ni ne primjećujemo, svakodnevno nam olakšavaju život, rad i komunikaciju i ne moraju nužno biti uteg u odrastanju djece, već uz pravilno korištenje mogu poslati snažne poruke i biti koristan edukator i savjetnik djece.

Vijest preuzeta sa http://www.klinfo.hr