« Lipanj 2024 » | ||||||
Po | Ut | Sr | Če | Pe | Su | Ne |
27 | 28 | 29 | 30 | 31 | 1 | 2 |
3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
STJEPAN IVIČEVIĆ
24.1.1801.-16.12.1871.
Rodio se u Drveniku 24.siječnja 1801. godine. Pripadao je obitelji imućnijih građana o čemu najbolje svjedoči obiteljski grb. Pučku školu i četiri razreda Narodne škole završio je u Makarskoj gdje je boravio od najranijeg djetinjstva. Sa 17 godina bio je carski pisar(činovnik). Prijatelji ga opisuju kao mladića blage ćudi, goruća srca, hitra uma, mladića još vjetrena ali i velikodušna. Zbog slobodarskog opredjeljenja već je tad od domaćih automaša bio optužen za protuvladine nemire i nevin osuđen na 20 mjeseci zatvora. Nakon izlaska iz zatvora ponovno nastavlja svoj činovnički posao, ali onaj drugi u službi svoga naroda s još više žara pišući, prevodeći, proučavajući i stvarajući na korist svoje domovine. Zbog njegova izuzetna talenta, neustrašive volje i dokazanog rada, prijatelji i svi koji su ga poznavali zvali su ga SAMOUKI NARODNI VOĐA I UČITELJ. Nije posjedovao fakultetsko obrazovanje, ali je ipak govorio nekoliko jezika, obnašao visoke državničke i političke funkcije i nadasve bio poznat među narodnim preporoditeljima na području Dalmacije. Bio je narodnjak. Radio je na reformi hrvatskog književnog jezika zalažući se za ikavicu. Zvali su ga GAJ U DALMACIJI, A NJEGOVO PISMO «GAJICA».Bio je urednik i pokretač «Zore dalmatinske» koja je izlazila u Splitu. Zalagao se za osnivanje «Matice dalmatinske» koja je i osnovana godine 1862. u Splitu. Ulagao je veliki napor da Makarska dobije vlastitu tiskaru. Od Bečkog parlamenta traži da se osnuju ilirske škole o državnom trošku, te da se počnu prevoditi školske knjige. Stjepan Ivičević ima je plodan i obilan politički rad .Od 30.ožujka 1848.do 27.travnja 1959.bio je zastupnik u Bečkom parlamentu.»5.listopada 1849. imenovan je članom podružnice»Poljodjelstva splitskog» za kotar Makarsku.
30. travnja 1860. godine imenovan je za vijećnika makarsko-primorske Općine te je postao načelnikom. Bio je zastupnik iz Dalmacije u Hrvatskom saboru u Banskoj Hrvatskoj. Godine 1861 . postaje zastupnik u Dalmatinskom saboru.22.kolovoza 1861.imenovan je urednikom lista «Glasnik» za potrebe makarskih obrtnika, te je preveo Pravilnik s talijanskog na hrvatski jezik.Za vrijeme njegova načelnikovanja, godine 1866,uveden je hrvatski jezik kao službeni jezik na području makarskoga kotara. Bio je član Školskog vijeća kotara makarskoga, a 1871.ponovo je imenovan za zastupnika u Dalmatinski sabor. Prigodom imenovanja Josipa Jelačića za hrvatskog bana, među prvima mu je poslao čestitku. Njegovi iskreni rodoljubivi osjećaji te pravednost i politička zrelost, stalno su naglašavali važnost jedinstva vjere, jezika i slobode, te ujedinjenosti svih hrvatskih krajeva. To je izrazio u brojnim svojim pjesmama. Bavio se i prevodilačkim radom, a najpoznatiji su njegovi prijevodi Dantea. Umro je 16,a sahranjen 18.prosinca godine 1871. u Makarskoj.