Osnovna škola Stjepana Ivičevića Makarska

Svjetska zdravstvena organizacija mentalno zdravlje određuje kao stanje dobrobiti u kojemu pojedinac može realizirati svoje potencijale, može se nositi s uobičajenim životnim stresorima, može funkcionirati na način da radi i doprinosi svojoj zajednici. Naravno da svatko povremeno doživljava psihičku uznemirenost ili kratkotrajne smetnje i to je normalni dio svakodnevnog funkcioniranja i razvoja svakog pojedinca. Ipak izrazite i dugotrajne smetnje u emocionalnome doživljavanju, mišljenju i ponašanju upućuju na određene smetnje koje mogu dovesti do poremećaja i bolesti. Stoga svi moramo razvijati odgovornost za zaštitu mentalnog zdravlja, kako vlastitog tako zajednice.

Rad na zaštiti mentalnog zdravlja učenika u temeljima je odgojno-obrazovnog rada učitelja i stručnih suradnika. Teme koje uključuju ovo područje dio su školskog preventivnog programa. Obrađuju se kroz redovne i međupredmetne teme.

Podaci  SZO, svjetskih i domaćih istraživanja  ukazuju da se u razrednom odjelu od 25 učenika, njih 5 suočava s problemima mentalnog zdravlja, a samo jednom se pruži stručna pomoć. Podatak da 50  posto mentalnih poremećaja se javlja  do 14 godine života, stavlja dodatni uteg odgovornosti i  upućuje na važnost bavljenja ovim područjem.

Rezultati istraživanja Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo 2017. god ukazuju da su najviše prisutne anksiozne i depresivne smetnje. Kad govorimo o mentalnom zdravlju moramo sagledavati koja strana nosi prevagu, zaštitni ili rizični čimbenici, na razini zajednice, škole, obitelji i samog pojedinca. U aktualnom vremenu pandemije, vremenskih katastrofa, ekonomske nestabilnosti, pojačani su rizici.

Što je to pozitivno ili dobro mentalno zdravlje?

Stručnjaci često koriste  pojam  pozitivno ili dobro mentalno zdravlje i pri tom stavljaju u fokus  njegovanje potencijala i mogućnosti za razvoj. Dobro mentalno zdravlje obuhvaća  (subjektivne) dobrobiti:

• emocionalnu dobrobit (osjećaji)
• psihičku dobrobit (pozitivno funkcioniranje)
• društvenu dobrobit (odnosi s drugima i prema društvu)
• tjelesnu dobrobit (tjelesno zdravlje)
• duhovnu dobrobit (smisao života)

Često se susrećemo s predrasudama da smo mentalno zdravi ili smo mentalno bolesni. Odsustvo je bolesti potrebno, ali ne i dovoljno za dobro mentalno zdravlje. Važno je naglasiti  da se mentalno zdravlje može obnoviti  odgovarajućom podrškom i pomoći.

Tjelesno zdrava osoba može imati određene  zdravstvene probleme i bolove, a tako i  mentalno zdrava osoba može doživjeti emocionalne probleme i  imati psihičke smetnje.

Zaključak je da svi možemo biti ranjivi i osjetljivi i izbačeni  iz ravnoteže. Kao odgovor na životne teškoće i probleme javljaju se neugodne emocije. Treba prepoznati te trenutke, a pogotovo kod djece i mladih koji mogu burno reagirati s intenzivnim osjećajima tuge, straha, mogu se povlačiti  iz društvenih odnosa, izbjegavati uobičajene aktivnosti, imati napade bijesa…  Doživljavanje i proživljavanje neugodnih emocija su u tom  slučaju normalni i prirodni, te su sastavni dio očuvanja dobroga mentalnoga zdravlja. Stručnjaci naglašavaju da osjećaj tuge, obeshrabrenost, zastrašenost i demoraliziranost nisu isto što i depresija, a osjećaj nervoze i prestrašenost nisu isto što i anksiozni poremećaj.

Izloženost  stresorima sastavni je dio odrastanja. Djeca, mladi, odrasli svakodnevno smo izloženi različitim izazovima. Da bi se prilagodili  koristimo  sva svoja znanja, razmišljanja, stavove, emocije. Ukoliko osoba procijeni da ne može udovoljiti zahtjevu i situaciji  i ne nalazi primjereni odgovor nastupa određeni stupanj stresa. I dok se druga bića, čim iziđu iz opasne situacije, brzo oporave, čovjek, zbog složenosti mentalnog aparata,  može ponovo vraćati u pamćenje mentalne slike koje mu signaliziraju stanje opasnosti, iako je objektivno opasnost prošla. Npr. naše reakcije   imaju isti mehanizam i model reagiranja u susretu sa sabljastim tigrom i  susretu s ispitnom situacijom.

Današnje vrijeme u kojem smo izloženi stalnim promjenama  nameće nam zahtjev razvijanja otpornosti  i učenja kako  se nositi sa stresom. To  je proces  za koji je potrebno određeno vrijeme i ovisi o karakteristikama pojedinca, ali i okoline. Potrebna je primjerena emocionalna podrška i pomoć da bi se potakao razvoj otpornosti na stres. Način na koji se nosimo s vlastitim emocijama, koliko smo vješti u prihvaćanju, razumijevanju, prevladavanju određenih emocionalnih stanja, sve to utječe na našu otpornost ili ranjivost.

Jedan od najvažnijih izvora psihološke otpornosti  upravo su odnosi s drugima – povezanost s obitelji, vršnjacima i drugim bliskim osobama.

Pa što trebamo činiti ? Stručnjaci sugeriraju: jačati vlastite snage, ali jačati  i socijalne odnose, poticati odnose s ljudima koji nas podržavaju, stvarati klimu sigurnosti i suradnje, ohrabrivati i usmjeravati  na rješavanje problema, vježbati korake  za rješavanje problema, bolje se  organizirati, postaviti realne ciljeve, planirati svoje vrijeme, osluškivati i poštovati poruke tijela, relaksirati se umjerenom tjelovježbom, odlascima u prirodu i svim načinima koja nam prijaju a ne dovode do rizičnih ponašanja. Uz ritam  obaveza i pritisaka treba pronaći vrijeme za opuštanje  kroz zabavu i humor, prihvaćanje onoga što se ne može mijenjati, koristiti se energijom  uzvišenih osjećaja (zahvalnost, empatija, optimizam…).

 I kao što nam pjesnik Tin Ujević nudi „Kristalnu kocku vedrine“  nastojmo sačuvati  svoj psihološki prostor mira i vedrine. Budimo dobri prema sebi i drugima!

Izvor: materijali iz edukativnog programa PoMoZi Da (projekt Živjeti zdravo)