Osnovna škola Stjepana Ivičevića Makarska
.jpg)
| « Prosinac 2024 » | ||||||
| Po | Ut | Sr | Če | Pe | Su | Ne |
| 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 1 |
| 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
| 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
| 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
| 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
| 30 | 31 | 1 | 2 | 3 | 4 | 5 |
| Učenici 2.d razreda ove su školske godine prvi put učili mjerenje vremena. Učili su kako se mjeri vrijeme u danu, u tjednu, u mjesecu, te kroz kalendarsku godinu. U nizu nastavnih jedinica koje obrađuju tu temu, pojavljuje se i nastavna jedinica ŽIVOT NEKAD I SAD. Učenicima je bilo potrebno objasniti kako vrijeme ostavlja svoj trag u životima ljudi. Navode se primjeri nekih svakodnevnih predmeta te njihov izgled i mogućnosti "nekad i sad". |
 |
| Tu su "uskočili" roditelji i bake naših učenika, koji su nesebično uložili svoje vrijeme i trud, uz želju da što bolje prezentiraju odabrane predmete. Imali smo tri predavanja (od desetak minuta) uz zornu sliku odabranih predmeta ispred sebe. Učenici su predmete mogli vidjeti, opipati, te ih doživjeti kroz priče naših predavača. Posebno nas je dojmila priča bake naše Mije, gospođe Anke Čipčić, koja je kroz nevjerojatnu govorničku sposobnost učenike sistematično provela kroz sve oblike i načine na koji su ljudi koristili svjetlo. Pokazala im je različite vrste svjetiljki, od voštanice, uljarice, petrolejke, lampadine, baterijske ručne lampe do električnog svjetla. Sve je to prigodno povezala sa blagdanom svete Lucije, koja se u našoj tradiciji doživljava kao zaštitnica svjetla i vida. Svakom učeniku je dala i nekoliko zrna pšenice, jer je svako to zrno "svjetlo novog života", a svaki učenik je "svjetlo novog života" u životima svojih roditelja, baka i djedova. Ne možemo ovdje ne spomenuti, da je gospođa Anka po svom zvanju i zanimanju učiteljica, a kažu " jednom učiteljica - uvijek učiteljica". Iako je prešla osamdesetu godinu života, održala je predivno predavanje koje ćemo dugo pamtiti i nositi u srcu. Hvala draga Anka! |
 |
|
Drugo predavanje održao je Karlin tata, Ernest Kalajžić. On je na veoma zanimljiv način govorio o telefonima nekad i sad.
|
 |
Na kraju predavanja imali smo kviz o svemu što smo čuli, gdje su naši učenici pokazali veliko znanje. Za nagradu su se zasladili sa "starinskim" slatkišima: ušećerenim bademima, arancinima, kotonjadom, fritulama i starinskim kolačima s marmeladom. A kako u Dalmaciji sv. Luce dariva djecu, potrudili smo se da i svaki učenik dobije "starovinski" poklon koji je umotan u "kartu ili šudar". Tako su se u papirnatim "škartocima" našli: naranča, bademi, orasi i rogač. Učenici su se veoma obradovali. Na kraju su naši učenici koji idu u glazbenu školu odsvirali nekoliko blagdanskih pjesama, a svi zajedno smo otpjevali i naše tradicijske pjesme. Kažu da svaki školski sat ima svoje sadržaje i svoje ciljeve, a ova dva školska sata dotaknula su sve ono što nam treba: ponos na našu tradiciju, osvrt na život u prošlosti i sadašnjosti, osjećaj da nas netko voli, čuva i pazi te da smo svi mi "svjetlost novog života" kao i ono maleno zrno pšenice. |
Povratak |
Ispiši članak |
Pošalji prijatelju
]
